prof. dr. sc. Ennio Stipčević
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Rad donosi pregled Lukačićeva života i djelovanja te pogled u njegovu jedinu poznatu zbirku Sacrae cantiones (Venetiis: sub signo Gardani, 1620). Na temelju dosadašnjih istraživanja, koja je sredinom 30-ih godina prošloga stoljeća inaugurirao Dragan Plamenac, mogu¬će je danas o Lukačiću i njegovoj glazbi pružiti vrlo necjelovitu sliku. Štoviše, pokazuje se da ne posjedujemo pouzdane odgovore na neka važna pitanja iz Lukačićeva života, a slabo nam je poznata recepcija njegovih moteta u Splitu i Dalmaciji, dakle u sredini u kojoj je, nakon studija u Italiji, živio i radio. Zbog toga u radu o Lukačiću nudimo nisku fragmentarnih zabilješki. 


doc. dr. sc. Radoslav Bužančić
Konzervatorski odjel Split
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Početak 17. st. splitska je katedrala dočekala u starom ro-maničkom ruhu, sa svetištem koje je tijekom 15. i 16. st. preuređeno u kasnogotičkoj pregradnji po zamisli Bonina Milanca. Stoljeće koje je prethodilo pojavi fra Ivana Lukačića, u osvit pojave baroknog stila, obilježeno je teškim stradanjima grada u osmanskim provalama. Splitsku katedralu pohodio je tada vizitator Augustin Valier, koji je nadbiskupa Markantuna de Dominisa, znamenitog fizičara i teologa, potaknuo na proširenje prvostolnice dogradnjom kora. Pothvat je dovršio njegov nasljednik nadbiskup Sforza Ponzoni (1616. - 1640.). Njegova je zasluga i dovođenje fra Ivana Lukačića na mjesto dirigenta i orguljaša stolne crkve u Splitu 1618. godine, koji je na toj službi ostao gotovo 30 godina, do svoje smrti 1648. Baroknu glazbu slijedilo je slikarstvo brojnih slikara tog doba koji su ukrasili nišu novog oltara i kor, među kojima je najznačajniji Lukačićev suvremenik Matej Pončun.


Egon Mihajlović, red. prof.
Muzička akademija Sveučilišta u Ljubljani
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Estetika vokalno-instrumentalne glazbe, stilistika, diminucijske tehnike i pravila, kao i gramatika ranobaroknih afekata sastavni su dijelovi pri razumijevanju, proučavanju i izvođenju glazbe talijanskog seicento., pa tako i opusa Ivana Lukačića. Predavanje vodi kroz sve mjerodavne upute izvođačke prakse s detaljnim pogledom na gra¬matiku glazbe iz vremena ranog baroka u Italiji. Slobodna i ispisana ornamentika, ispuna intervalnih skokova diminucijama, pitanje „kada-gdje-koji-zašto“ pri neovisnom dodavanju ornamenata, samo su neki od bitnih aspekata, koji se ubrzo pojave pri početku muziko- loško-izvedbenog rada postavljanja i osmišljanja zvučne koncepcije i pravilne interpretacije Lukačićeva opusa.


red. prof. art. Mario Penzar
Muzička akademija, Sveučilište u Zagrebu
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Barokna glazba uistinu je danas posljednji svjedok „starog svijeta“, vremena koje je nakon prosvjetiteljstva ostalo u tami povijesti, zaboravljeno više od dva stoljeća. Ovom radionicom želimo vrijeme spekulativnih glazbenih/teoloških/socioloških parametara vratiti u naše suvremeno, sekularno vrijeme i podsjetiti na temelje i ideale koji su glazbu prozvali „krovnom“ među sedam slobodnih umjetnosti. Radionica je zamišljena kao svojevrsna parafraza intelektualnih skupova koji su „stvarali“ glazbu 17. i 18. stoljeća diljem Europe (svijetli primjer je Bachov Collegium musicum u Leipzigu). U okviru radionice bit će izvedeni i moteti Ivana Lukačića te kratak seminar o praktičnoj realizaciji bassa continua različitih nacionalnih škola 17. i 18. stoljeća.


Christina Pluhar
Ansambl L’Arpeggiata
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Radionica je namijenjena studentima umjetničkog pjevanja, kao i profesionalnim pjevačima koji žele učiti o izvođačkoj glazbenoj praksi 17. stoljeća. Pjevači mogu birati za pripremu sljedeće izvedbe iz opusa Ivana Lukačića „Sacrae cantiones“, iz 1620:

  • Sancta ed Immaculata (2 soprana)
  • Da pacem Domine (2 tenora)
  • Cantate Domino (2 tenora)
  • In lectulo meo (1 tenor, 1 bas)
  • Domine puer meus (1 sopran, 1 tenor, 1 bas)
  • Responde virgo in echo (3 tenora)
  • Ex ore infantium (4 tenora ili 4 soprana)
  • Quam pulchra es (1 sopran, 1 alt, 1 tenor, 1 bas)
  • Panis Angelicus (1 sopran, 1 alt, 2 tenora, 1 bas)

Za pjevanje uz pratnju dobro ugođenih orgulja, treba se primijeniti konstanta komornog tona 440 ’, po mogućnosti srednjeg.


prof. dr. sc. Slavko Kovačić
Ivan Balta, mag. theol.
Nadbiskupski arhiv Split
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Nadbiskupski arhiv u Splitu čuva više od pedeset različitih fondova i zbirki. Među njima svakako po svojoj vrijednosti i posebnosti gradiva valja istaknuti Glazbeni arhiv splitske katedrale. O tome svjedoči i činjenica da je Muzička akademija sedamdesetih godina prošlog stoljeća dala urediti svih sto arhivskih kutija ove zbirke, kojom je prigodom sastavljen i kartotečni indeks svih skladbi. Miljenko Grgić u svojem članku o Glazbenom arhivu kaže: „Glazbeni arhiv splitske katedrale nastao je višestoljetnim sustavnim prikupljanjem muzikalija izvođenih u stolnoj crkvi sv. Dujma, pa u njemu prevladava baština starih splitskih kapelnika. Raznolikost njihova stvaralaštva oblikovala je razvijeni glazbeni život Katedrale i Splita…“ Ivan Lukačić jedan je od njih. Iako njegovih skladbi nema, na žalost, sačuvanih u ovom arhivu, iz drugih izvora možemo doznati podatke o njegovu djelovanju. Kako je splitski kaptol bio aktivno uključen u brigu o kapelnicima i općenito pjevanju u katedrali, tako se u gradivu Kaptolskog arhiva, Arhiva Splitske nadbiskupije i Arhiva splitske katedrale mogu pronaći i podatci o Lukačićevoj službi u splitskoj prvostolnici.


doc. dr. sc. Mihael Prović
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Autor u radu istražuje i predstavlja tri kapelnika splitske katedrale nakon Ivana Marka Lukačića (kapelnik od oko 1620. do 1648.), a to su: Benedetto Pellizzari (kapelnik od oko 1753. do 1789.), Julije Bajamonti (kapelnik od 1790. do 1800.) i Ante Alberti (kapelnik od 1800. do 1804.). Autor rekonstruira njihove životopise na osnovi proučavanja povijesne literature i arhivske građe, nastojeći povezati različite podatke u jedan mozaik te ispričati priču o njihovu životu, glazbenom
stvaralaštvu i kulturnom radu. U drugom dijelu rada autor se bavi njihovim skladateljskim opusom, tj. arhivskom građom koja je obuhvaćala različite bogoštovne forme, poput skladbi: Te Deum, Večernje/ Vespere, mise, moteti (Božićno vrijeme, Korizmeno vrijeme, Veliki tjedan, Uskrsno vrijeme, Marijanske pjesme, Duhovi, itd.) te skladbi za blagdan sv. Dujma (moteti, Bajamontijev oratorij La translazione di s. Doimo – Prijenos sv. Duje, itd.), koja se sačuvala na različitim mjestima, poput Arhiva Splitsko-makarske nadbiskupije (tj. Glazbeni arhiv splitske prvostolnice), Muzeja grada Splita, Sakristije župnog ureda u Starome Gradu na otoku Hvaru itd. U trećem, zaključnom dijelu rada autor progovara o  neistraženom glazbenom opusu kao biseru hrvatske kulturne baštine kojem bi se tek trebalo pristupiti u teorijskom proučavanju (kolegiji na glazbenim akademijama, znanstveni simpoziji i znanstvene publikacije), praktičnom izvođenju (bogoslužje, koncerti, audio i video publiciranje glazbenog opusa) te predstavljanju cjelokupnoga glazbenog opusa preko različitih medija društvenog priopćavanja (knjige, monografije, zbirke skladbi, televizija, radio, internet itd.), kako bi se ove skladbe, biseri hrvatske kulturne baštine, sačuvale od zaborava.


dr. sc. Domagoj Volarević
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Vrijeme djelovanja Ivana Marka Lukačića jest 17. stoljeće, razdoblje u kojemu se aktualiziraju dekreti i odluke Tridentskoga sabora (1545. – 1563.), koji sve više postaju opće norme djelovanja u crkvenoj pravnoj i pastoralnoj liturgijskoj praksi. Budući da se školovao u Rimu tijekom prva dva desetljeća 17. stoljeća, na Lukačićevu je opću, a posljedičnonaravno i liturgijsku formaciju utjecala i rimska liturgijska praksa. Po zvanju glazbenik, sigurno je bio upoznat i s normama liturgijske glazbe svoga vremena, te je kao orguljaš i glazbeni pedagog u Splitu zasigurno učinio mnogo na implementaciji liturgijske glazbe te poučavanju puka liturgijskim normama i obrascima, posebno onih koji se tiču liturgijskoga pjevanja i glazbe. Sačuvana zbirka njegovih moteta Sacrae cantiones govori u prilog njegovoj osposobljenosti, a i upućenosti u teologiju, gdje je u formi moteta, duhovnih koncerata, uspio ekspresivno na glazbeni način i stilom svoga vremena izraziti poruku i svetopisamskih i liturgijskih tekstova. Upravo ta, nazovimo je, tekstualna osnova jest predmet našeg izlaganja. Unutar istraživanja i izlaganja pokušavamo uvidjeti koliko su Sacrae cantiones u skladu s normama liturgijskih slavlja uspostavljenim na Tridentskom saboru; osim što su svakako crkvena i duhovna skladba, pokušat ćemo na temelju liturgijsko-tekstualne analize vidjeti može li ih se izvoditi i pjevati i tijekom liturgijskih slavlja.


Ljudevit Anton Maračić
Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Zahvaljujući sređivanju arhivskoga gradiva autor je 2015. godine objavio dva sveska Povijesnog arhiva Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. U tom bogatom rudniku arhivske dokumentacije, sadržane u 20 rukopisnih svezaka (od 1559. do 1827.), koju je u prvom svesku posložio kronološkim redom, a u drugome svesku po tematski izdvojenim cjelinama, naišao je na mnogo mjesta gdje se spominje lik i djelovanje fra Ivana Marka Lukačića, šibenskog fratra na stalnom radu u splitskoj prvostolnici, gdje je dugo vremena obavljao službu kapelnika. U ovom radu autor donosi arhivsku dokumentaciju s dosta neobjavljenih detalja o ovome vrsnom glazbeniku i zauzetom redovniku, koji je u više navrata obavljao i službu gvardijana u samostanskoj crkvi sv. Frane u Splitu. O Lukačićevim sporovima, teškoćama, ali i uspješnim pothvatima ovaj rad pruža dokumentirane potvrde. Poznato je otprije njegovo sporenje s provincijalom fra Šimunom Marellijem iz Raba, a ovdje doznajemo i razloge, zbog kojih je Lukačić čak bio i optužen pred generalnim ministrom u Rimu, koji ga je nakon temeljitog izvida oslobodio svake krivnje. U radu ima i nekoliko podataka koji se odnose na Lukačićevu ulogu učitelja glazbe u njegovoj redovničkoj zajednici te na njegovu službu glazbenog moderatora na nekim provincijskim kapitulima.


prof. dr. sc. Mirjana Siriščević
Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

U zbirci Sacrae cantiones Ivana Lukačića tri su troglasna moteta: Domine, puer meus, Nos autem i Responde Virgo. Skladani su na tekst biblijskog, liturgijskog, odnosno nepoznatog podrijetla te svjedoče o vrlo slobodnom tretmanu predloška, što je u to vrijeme bila uobičajena praksa. Oni nisu slučajno u fokusu ovoga rada. Odabrani su zbog toga što svojom formalnom koncepcijom kao i načinom i postupcima oblikovanja pojedinih sastavnica glazbenog sloga vrlo uvjerljivo svjedoče o srednjem putu, spomenutom u gotovo svim zapisima o Lukačiću, koji skladatelj bira u prožimanju renesansne i barokne prakse. Tako je, primjerice, melodika u monodijskom motetu suzdržana, protkana samo mjestimice virtuoznim frazama; istodobno, solo dionice popunjavaju najčešće okvir rečenice ili perioda anticipirajući pravilnost homofonog sloga, ali još su uvijek vrlo daleko od klasičnih modela; tretman tonske osnove u monodijskim dijelovima blizak je baroknom dursko-molskom sustavu s učestalim uklonima u bliske tonalitete i osciliranjem između paralelnih, dok u polifonom motetu prevladava modusna osnova obogaćena uobičajenim alteracijama i pomicanjem finalisa na različite tonove. Posebno su zanimljivi postupci u tretmanu polifonog sloga gdje su u imitacijskim epizodama kanonske dionice gotovo u pravilu prateće u odnosu na prvi nastup teme, gubeći tako samostalnost svojstvenu renesansnom stilu. Ovi postupci svojevrsnog ublažavanja bitnih osobina dviju naoko suprotstavljenih praksi koje se u Lukačićevu opusu prožimaju, svakako su u funkciji stvaranja jedinstva glazbenog jezika i izraza, što je obilježje svakog
umjetnički vrijednog djela.


prof. dr. sc. Davorka Radica
Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Sumirajući najvažnije glazbene značajke skladbi iz Sacrae cantiones (1620.), jedine sačuvane zbirke hrvatskog skladatelja Ivana Lukačića (oko 1585. - 1648.), u radu će se apostrofirati moguća putanja upoznavanja današnjih (mladih) glazbenika s jednim aspektom stare hrvatske glazbe, i to u konkretnom pristupu intonacijsko-ritamskoj problematici odabranih fragmenata i cjelovitih skladbi iz spomenute zbirke. Pristup će se odlikovati ne samo uobičajenim uvidom u najvažnije melodijske, harmonijske, ritamsko-metarske i oblikovne značajke skladbi nego će se voditi svojevrsnom glazbenom didaktičnošću pri upoznavanju s Lukačićevom glazbom, uzimajući u obzir redoslijed koji najprije podrazumijeva susret s onim što je za današnjega glazbenika tipično i razumljivo, a potom s onim što se odmiče od današnjeg vremena te pred glazbenika suočenog sa starom partiturom postavlja veće misaone i emocionalne zahtjeve.


doc. dr. sc. Vito Balić
Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

O glazbenom obrazovanju Ivana Lukačića i njegovoj zbirci Sacrae cantiones (1620.) još uvijek malo znamo. Zbog toga ćemo u radu analitički pristupiti Lukačićevu djelu kako bi se u njemu prepoznali određeni skladbeni aspekti koji pripadaju praktičnom skladateljskom umijeću i koje, kao skladbene modele, možemo usporediti s primjerima onodobnih glazbenih traktata. Analiza će započeti pregledom „glava tema“, određenjem njihova tonskoga sustava (tj. modusnih i/ili tonalitetnih značajki, koje su još uvijek isprepletene u tom vremenu), menzuralne notacije i odnosa prema riječi. Zatim će se istaknuti skladateljski postupci s „glavama tema“ koji uključuju tipične imitacijske, sekventne i druge kompozicijske postupke. Na kraju ćemo ukazati na formalne principe skladbi. Ovakvim analitičkim pristupom nastoji se uočiti „implicitna“ teorija u Lukačićevoj skladateljskoj praksi i na temelju nje dovesti u vezu s „eksplicitnom“ teorijom onodobnih traktata. Na temelju ove usporedbe žele se utvrditi mogući glazbeni utjecaji na Lukačićevo stvaralaštvo i time se približiti izvorima njegova glazbeničkog obrazovanja.


dr. sc. Sara Dodig Baučić
Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Kapelnik splitske prvostolnice Ivan Marko Lukačić (Šibenik, o. 1585. – Split, 20. rujna 1648.) ranobarokni je skladatelj koji zauzima posebno mjesto kako u hrvatskom glazbenom životu 17. stoljeća, tako i u povijesti hrvatske glazbe. Zbirka naslovljena Sacrae cantiones, Singulis Binis Ternis Quaternis Quinisque vocibus Concinendae… i tiskana u pet zasebnih svezaka (Cantus, Altus, Tenor, Bassus, Organum) u Veneciji godine, jedina je sačuvana i poznata zbirka Lukačićevih skladbi. Uoči 400. obljetnice izdanja međunarodni ansambl Musica Adriatica upriličio je izvedbu moteta iz spomenute zbirke u prosincu 2019. godine u katedrali sv. Dujma u Splitu. Motete za jedan do pet glasova izveo je ansambl u sastavu: prvi sopran, drugi sopran, kontratenor, tenor i bas uz dionicu bassa continua koju je iznijela grupa instrumenata (teorba, viola da gamba i orgulje). Izlaganje donosi neke osobitosti izvedbe Lukačićevih moteta, izdvajajući pojedine aspekte interpretacije ranobarokne prakse u suvremenom kontekstu. Istraživanje se temelji na interdisciplinarnom pristupu, povezujući glazbeno-analitičko promišljanje s iskustvom žive izvedbe.